O MENI

Moj put yoge

Moje ime je Tina Dujmov a.k.a. Ram Raj Kaur. Certificirana sam instruktorica Kundalini Yoge prema učenju Yogi Bhajana (K.R.I. Kundalini Research Institut). Nakon što sam prakticirala nekoliko različitih stilova yoge, u 2010. otkrila sam Kundalini yogu. Kundalini yoga donijela mi je značajnu transformaciju na svakom nivou i promijenila moj život.

Završila sam 1. stupanj u školi Amrit Nam Sarovar kod učitelja Karta Singh-a, u Sloveniji i Francuskoj, te 2015 počela podučavati KY u yoga studiju Leela u Zadru, a 2016. i u yoga studiju Anahata, Zadar. Nakon toga upisujem 2 stupanj, te nastavljam svoje učenje i produbljivanje jogijskog znanja s raznim učiteljima: Sadhana Singh, Guru Dharam, Siri Sat Kaur, Bibi Nanaki, Ravi Kaur, Yogi Amandeep Singh...u Španjolskoj, Poljskoj, Njemačkoj... 2019. završila sam edukaciju za Kundalini Yoga Coaching - vrlo moćnu tehniku za ostvarivanje ciljeva uz praksu yoge. Jako me veseli dijeliti učenja Kundalini Yoge sa ljudima iz cijelog svijeta, te razmjenjivati iskustva.

Osim što podučavam Kundalini Yogu, također sam i certificirani maser, aromaterapeut, praktičar Emmett Tehnike, Praktičar Rekonekcije i Rekonektivnog iscjeljivanja, te diplomirani profesor francuskog i ruskog jezika i književnosti. Učenje stranih jezika oduvijek me oduševljavalo i puno mi znači.

Iznimno sam zahvalna Yogi Bhajanu, svim učiteljima i divnim ljudima koje sam upoznala na tom putu.

Moj put otkrivanja yoge počeo je 2008. U to vrijeme radila sam kao stjuardesa na luksuznoj jahti na Azurnoj obali. Mogu reći da sam jako zahvalna i sretna što sam imala priliku provesti dosta vremena u različitim zemljama, putovati i upoznavati ljude od svukud. Da, znam, pomislit ćete - raditi na jahti, posjećivati sva ta divna mjesta, ploviti, dobro zarađivati…kakav divan život rekli biste. No ipak, nešto je nedostajalo. Molim vas, nemojte me krivo shvatiti. Bila sam u svojim ranim tridesetima, toliko pitanja, bez odgovora. Pitanja koja su tu oduvijek za mene bila, pitanja koja su me mučila.

U to vrijeme mislila sam da ću ostati živjeti u Francuskoj; činilo se ispravnim tada. Govorim francuski i engleski, pa tako nisam imala problema s komunikacijom. I mislila sam kako ću naći posao na kopnu jer sam već bila poprilično umorna od ovog posla i ovakvog načina života.Radila sam i putovala većinu vremena. Neusidrena niti u jednom mjesti, niti u sebi.

Ipak stvari su krenule drugim smjerom. Posao me jednostavno nije više ispunjavao i nije bio dobar osjećaj. Pitanja su opet počela izranjati na površinu, pitanja koja su tu bila već toliko dugo, no sakrivena negdje duboko ispod… Tko sam ja? Što radim ovdje? Zašto sam tu došla? Što želim od života? Da li život ima smisla? Zašto život mora biti takva borba? Postoji li lakši način? Što to propuštam? Zašto nisam sretna i zadovoljna? Znala sam da postoji nešto više.

I tako sezona na Mediteranu je započela, i moj gazda je došao na jahtu. Tog dana bila sam u servisu - što znači postavljanje stola, posluživanje gosstiju jelom i pićem. Sve je bilo sasvim u redu toga dana, postavila sam stol i čekala goste da im poslužim večeru. Odjednom sam se okrenula i otišla u ostavu, i samo počela plakati. Nisam se mogla zaustaviti. Nisam niti znala zašto plačem. Prijateljica me upitala: “Što se događa? Jesi li dobro?”. Odgovorila sam: “Ma uopće ne znam kog vraga radim ovdje, ja ovdje uopće ne pripadam. Samo želim spakirati kofer i otići.”

Ali otići gdje??? Što raditi??? Mislila sam… Osjećala sam da nešto nije kako treba. Jednostavno nisam bila sretna, nisam živjela život koji želim, to nisam bila ja. Sve je nekako izgubilo smisao. Nije bio u pitanju samo posao kojim sam se bavila. Jednostavno bilo je to sve… Osjetila sam takvu prazninu, takvo tupilo, tugu, sve nekako ispremiješano zajedno…Ne mogu pronaći niti riječi da opišem taj osjećaj. Toga dana jednostavno nisam mogla završiti posluživanje večere, pa me moja prijateljica zamijenila, a ja sam otišla pripremiti gostinjske kabine i završiti stvari u praonici. Polako sam se nekako smirila.

Kako je sezona polako odmicala, jednog dana prijateljica me pozvala da joj se pridružim u praksi yoge na naš slobodan dan. Probala sam, jako mi se svidjelo, no nisam imala puno vremena tijekom sezone za opet ponoviti yoga sat. Tada sam pročitla svoju prvu knjigu o yogi, i postala sam veoma znatiželjna. Nakon završetka sezone čitala sam razne knjige o yogi, duhovnosti, osobnom razvoju. “Žeđ” za tim “nečim” je bila ogromna. Jednostavno nisam mogla prestati čitati. I tako jednog dana moja prijateljica mi je doslovno stavila knjigu u ruke i rekla: “Pročitaj, svidjet će ti se. A ja sam odgovorila: “Ali već čitam tri knjige usporedno!!!” Ona je opet ponovila: “Pročitaj”. I tako uzmem knjigu, i počnem čitati. Pročitala sam ju u tjedan dana. Bila je to knjiga Dr. David Frawley: Ayurveda and the Mind. Ne trebam niti reći koliko mi se svidjela. Zasjala sam kao božićno drvce. Nakon što sam ju pročitala rekla sam: To je to, time se želim baviti. Upisala sam tečaj ayurvedske masaže, nakon kojeg su uslijedili i ostali tečajevi sa raznim masažnim tehnikama. Počela sam odlaziti na satove hatha yoge u Zadru, i dalje nastavila gutati knjige.

Iako sam učila nove stvari, i bila sretna s ovom mišlju o mom novom poslu, još uvijek je nešto nedostajalo. To čime se želim baviti samo je jedan dio mog života. Još uvijek nisam bila u miru sama sa sobom. I nastavila sam i dalje istraživati, propitkivati sebe…Pronašla sam novi yoga studio gdje se podučavala Vinyasa/Ashtanga yoga. Počela sam odlaziti tamo i biti redovita. Satovi su bili zanimljivi i instruktorica je bila odlična. Prakticirala sam još neke druge tehnike osim yoge, no ipak uvijek sam se vraćala yogi.

No ogromna “Žeđ za znanjem” i dalje je bila prisutna. Kako sam pretraživala po internetu sve i svašta, naišla sam na Kundalini yogu. Učinilo mi se jako zanimljivo pa sam počela čitati o tome, te naručila desetak dvd-ova. Čim sam počela vježbati znala sam: To je to. To je to što sam tražila. Osjećaj nakon završetka prakse bio je apsolutno fantastičan. Vježbala sam nekoliko puta tjedno i istovremeno nastavila sa satovima Vinyasa/Ashtanga yoge. Osjećala sam se sretno, zadovoljno i prirodno “high”. Toliko vježbi disanja, različitih kriya i meditacija. Naprosto sam se zaljubila u Kundalini yogu.

Ubrzo sam počela tražiti da li postoji učiteljska škola u Europi, jer u mom rodnom gradu nije bilo Kundalini yoge. Zanimljivo, nisam mogla naći nikakve informacije o učiteljskom tečaju u Europi??? Zašto?- pomislila sam. Pa to jednostavno nije moguće!!! Jednostavno informacija mi je bila nedostupna, nije dolazila do mene. Tako sam bila tužna. No ipak sam nastavila tražiti i vježbati. Napokon sam 2014. pronašla učiteljski tečaj u Sloveniji. Škola Amrit Nam Sarovar, učitelja Karta Singh-a iz Francuske. Upisala sam školu i nisam mogla dočekati dan kada će započeti. Zašto nisam dobila informaciju o učiteljskom tečaju ranije? Shvatila sam da tada nisam bila spremna za to.

I tako je započelo. To je bila najbolja stvar koju sam ikad učinila. Taj proces inicijacije i transformacije bio je katarzičan i oslobađajući istovremeno. Osjetila sam se puno laganijom i sve više i više u skladu sa sobom, s mojom biti. Kao da je tona teškog tereta pala s mojih leđe. Počela sam stvari gledati na drugačiji način. Polagano sam postala smirenija, centriranija, osjećaj praznine je nestao, moj san se poboljšao (godina sam patila od nesanice). Počela sam živjeti više u sadašnjosti, i ne razmišljati toliko o prošlosti i budućnosti. Moj um je postao bistriji, osjećaj zahvalnosti je počeo rasti, a moje misli su postale puno pozitivnije. Osjećaj sreće, zadovoljstva i mira postao je sve više prisutan. Dobila sam toliko uvida, i još uvijek sam u transformacijskom procesu, te i dalje učim.

Što sam dublje išla u Kundalini yogu, shvatila sam da mi je nedostajalo povezanosti sa mojim pravim ja, da budem više “ja”, osviještenosti, ljubavi prema samoj sebi i samopouzdanja. Kada pogledam unatrag , začuđujuće je kolike sam lekcije naučila, no još uvijek ima puno toga za naučiti. I sa time sam skroz ok. Uživam u procesu. Biti discipliniran i nastaviti sa praksom su ključni za napredak. Reći ću vam da nije lako, ali je definitivno vrijedno toga.

Kako Yogi Bhajan kaže: „Keep up and you will be kept up.“